Grijeh i raspršenost mogu zamračiti pristup nutrini, ali ne postaju konačna definicija osobe. U središtu duše ostaje Božja nazočnost i dostojanstvo njegove slike; ta dublja ljepota daje razlog za povratak i obraćenje. — MOLITI SA SVETOM TEREZIJOM OD ISUSA
U šesnaestom pokazanju Julijana vidi dušu kao prostran grad u čijem središtu Krist sjedi u miru. „Mjesto koje Isus zauzima u našoj duši” neće napustiti: grijeh može zamračiti čovjekov pogled i iskustvo, ali ne poništava Božju namjeru da duša bude njegovo prebivalište.
Ta sigurnost nije dopuštenje za bezbrižnost. Upravo zato što je duša Božji grad, grijeh je stran njezinoj naravi, a povratak Kristu obnova onoga za što je stvorena. — Revelations of Divine Love, pogl. LXVII–LXVIII
↗ Otvori u vrtu →