Samotnik se ne odvaja od čovječanstva, nego od slogana, uloga i kolektivnih uzbuđenja koja glume zajedništvo. Kada ih otpusti, susreće vlastitu prazninu i u njoj otkriva temeljnu samoću koju dijeli sa svakom osobom.
Kršćanska samoća zato vodi mističnoj solidarnosti u Kristu. Ona ne pojačava individualizam, nego liječi sposobnost suosjećanja oslobađajući je od potrebe da drugoga uklopi u društvenu ili privatnu sliku. — DISPUTED QUESTIONS
↗ Otvori u vrtu →