Br 2 opisuje četiri tabora oko Šatora sastanka redoslijedom polaska, ali redak o Šatoru i levitima smješten je u sredinu popisa — tekst oponaša raspored. Nastaje ksijazam u kojemu se istok–zapad i jug–sjever slažu kao izravne paralele.
Tipologija se drži: Juda (α) na istoku, prema izlasku sunca, glavni Lein baštinik; Ruben (β), prvorođenac koji je izgubio prvenstvo, negativno razlikovanje; leviti (ξ) u središtu, Krist kao Veliki svećenik i Zakonodavac, a Šator kao tijelo koje se ruši i podiže; Efrajim (ο) na zapadu, nedopuštena mješavina Židova i pogana koja se dopušteno ispunja u Crkvi; Dan (ω), čije ime znači sud, kreće posljednji i dolazi sa sjevera.
Veličine tabora dovršavaju sliku: krak prema istoku znatno je duži od zapadnoga, a bočni su prosječni. Izrael je pustinjom hodao u obliku križa — što liturgija Uzvišenja svetoga Križa i pjeva.
↗ Otvori u vrtu →