Klanjati se u duhu znači držati srce i misao okrenute Bogu u svjetlu vjere. Klanjati se u istini znači tu usmjerenost utjeloviti u djelima koja odgovaraju Očevoj volji. Bez prvoga djelovanje gubi središte; bez drugoga nutarnja pobožnost ostaje neprovjerena.
Krist je jedini savršeni klanjatelj, pa se kršćansko klanjanje ostvaruje po njemu, s njime i u njegovu načinu predanja Ocu.
— Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, „Nebo na zemlji”, deveti dan.
Standaert klanjanje opisuje kao čisto priznanje Svevišnjega u kojemu se strahopoštovanje sjedinjuje s ljubavlju. Ono može ostati bez riječi, zahvaća cijelo tijelo u prignuću i postupno preobražava dušu prema miru i suosjećanju. — Spirituality: An Art of Living: A Monk’s Alphabet of Spiritual Practices
↗ Otvori u vrtu →