Knjiga
Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva
Hrvatska zbirka okuplja četiri kasna Elizabetina teksta: pismo poznato kao „Posljednji savjeti o duhovnom životu”, duhovne vježbe „Kako se može naći nebo na zemlji”, „Posljednje duhovne vježbe Pohvale slave”, „Posljednje pisamce” Majci Germani te molitvu „Uzdizanje k Presvetom Trojstvu”. Tekstovi nastaju u završnoj bolesti i tvore zgusnutu duhovnu oporuku.
„Posljednji savjeti” povezuju poniznost i velikodušnost. Poniznost nije poricanje primljenih darova nego život u istini: dobro se priznaje kao Božji dar, a vlastita slabost iznosi pred milosrđe bez obeshrabrenja. Nutarnji pokret oholosti nije isto što i slobodan pristanak. Samozaborav oslobađa od zatvorenosti u sebe i otvara široku cestu života u Kristu, ukorijenjenu u vjeri i zahvaljivanju.
„Nebo na zemlji” razvija krsno prebivanje u Trojstvu kroz deset dana. Kristov poziv „ostanite u meni” ostvaruje se sabranošću koja silazi u dubinu duše. Vjera već sada daje Boga pod velom, jednostavnost nakane sabire raspršene snage, a klanjanje se živi i nutarnjom usmjerenošću i konkretnim djelima. Svaki događaj može postati mjesto primanja Boga kada se prolazi s Kristom, bez zaustavljanja na ugodi ili boli.
„Posljednje duhovne vježbe” u šesnaest dana razvijaju poziv Pohvale slave. Elizabeta se oslanja ponajprije na Pavla i Ivana: predodređenje vodi suobličenju Kristu, „stari čovjek” ustupa mjesto novomu, a cijela osoba postaje klanjanje, zahvaljivanje i odjek vječnoga Sanctusa. Marija je slika takve sabranosti jer ostaje s Riječju u nutrini i istodobno žurno služi.
„Posljednje pisamce” sažima zrelu poruku u pozivu „pusti se ljubiti”. Božja slobodna i stvaralačka ljubav ne čeka da osoba ukloni svaku zapreku; ona obnavlja, preobražava i nastavlja djelovati i u umoru, tjeskobi i osjetnoj nemoći. Molitva Trojstvu dovršava isti pokret: budna vjera predaje se Ocu, Sinu i Duhu da cijeli život postane Kristovo čovještvo i mjesto Božjega počinka.
Događaj može postati sakrament susreta s Bogom · Jednostavnost nakane sabire raspršene snage · Vjera čini buduća dobra prisutnima u duši · Poniznost priznaje dar bez prisvajanja · Nutarnji pokret nije isto što i pristanak volje · Samozaborav oslobađa za široku cestu u Kristu · Poniznost postaje prostrana posuda milosti · Klanjanje u duhu mora prijeći u istinu djelovanja · Vječno sada živi se klanjanjem u ovom trenutku · Dopustiti se ljubiti jest duhovni poziv · Božja ljubav može obnoviti ono što smo pokvarili · Umor ne dokida Božje djelovanje u duši · Kontemplacija se produžuje u konkretnom daru sebe
Najslobodnija je duša koja najviše zaboravlja sebe · Pusti se ljubiti više nego ovi