U samom kontemplativnom činu molitelj ne razvrstava ljude na bližnje, strance, prijatelje i neprijatelje. Sve ih obuhvaća u Bogu, pa i onoga tko ga je povrijedio. Univerzalnost ne nastaje apstraktnom mišlju o čovječanstvu, nego time što Bog postaje jedini razlog ljubavi.
To ne dokida posebnu naklonost i konkretnu odgovornost izvan molitve; i Krist je neke učenike ljubio osobitom blizinom. Plod kontemplacije jest da opravdana posebnost više ne pretvara druge u neprijatelje i da se molitelj može vratiti svima kao ud jednoga Kristova Tijela.
— The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 91–94
↗ Otvori u vrtu →