Kršćansko preobraženje nije tek oponašanje Krista izvana. Elizabeta moli da je Krist „obuče u sebe” i u njoj postane Klanjatelj, Otkupitelj i Spasitelj: da njezine sposobnosti učini prostorom u kojem nastavlja moliti, ljubiti, trpjeti i služiti Crkvi. Duša mu tako postaje „jedno čovještvo više” za njegovo otajstvo.
— SVETA ELIZABETA OD TROJSTVA predstavljena vlastitim riječima
Širi prikaz njezina nauka pojašnjava da „drugo čovještvo” nije novo utjelovljenje niti nestanak osobnosti. To je milosno suobličenje u kojem Kristov život zadovoljštine, žrtve, pohvale i klanjanja dobiva slobodan ljudski odgovor u konkretnim okolnostima osobe. Zato Kristova molitva postaje molitva njegova uda, a njegovo poslanje oblik svakodnevnoga života. — DUHOVNI NAUK SESTRE ELIZABETE OD PRESVETOG TROJSTVA
Frost preko Bérullea i francuske oratorijanske škole razlikuje vanjsko kopiranje uzora od sudioništva u Kristovu životu. Kristove kreposti u vjerniku nisu tek ljudska reprodukcija savršena primjera, nego milosno nastavljanje Kristove molitve, klanjanja, poslušnosti i ljubavi u njegovim udovima. — The Art of Mental Prayer
↗ Otvori u vrtu →