Krist ulazi u Adamov pad da bi ga preobrazio iznutra

U prispodobi o Gospodaru i sluzi isti lik nosi Adamovu ranjenost i Kristovu poslušnost. Adam pada u nemoć i gubi pogled na Gospodara; Sin silazi u ljudsku narav, uzima „Adamovu odjeću” i ulazi u dubinu njegova pada kako bi čovječanstvo podigao iznutra.

Slika ne pretvara grijeh u dobru namjeru niti uklanja potrebu otkupljenja. Ona pokazuje da Božji pogled na paloga čovjeka već uključuje Kristovu solidarnost, Muku i obnovu: Otac ne promatra Adamovu ranu odvojeno od Sina koji ju je učinio svojom.

— Revelations of Divine Love, pogl. LI–LII