Kada Božje svjetlo razotkrije skrivenu neurednost, osoba može vidjeti samo vlastitu prljavštinu i zaključiti da ju je Bog odbacio. Leća krivnje blag dodir milosti tumači kao težinu osude, a ruku blagoslova kao podignutu ruku kazne. — The Dark Night: Psychological Experience and Spiritual Reality
Julijana razlikuje ljudsko iskustvo srdžbe od Božje nepromjenjive dobrote. Grijeh u čovjeku stvara proturječje miru i ljubavi, pa krivnja lako zaključi da je i Bog postao protivan duši. U pokazanju ona, međutim, vidi Božji pogled kao trajno milosrdan: milost ne poriče grijeh, nego liječi naše proturječje i vraća nas u mir.
Takav govor ne ukida sud, odgovornost ni potrebu obraćenja; Julijana ih izričito čuva u pouci Crkve. On upozorava da vlastitu rastrganost ne pretvorimo u posljednju riječ o Božjem stavu prema grešniku. — Revelations of Divine Love, pogl. XLVI–XLIX
↗ Otvori u vrtu →