Bonaventura križ promatra kao živo stablo s dvanaest grana i plodova. Četiri otajstva na svakoj grani vode kroz Kristovo podrijetlo, poniženje, javno djelovanje, Muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće, sud i kraljevstvo. Križ tako nije izdvojena epizoda boli, nego oblik cijeloga Kristova života i plodni put prema životu.
— Stablo života
Stablo stoji i u središtu stvaranja: trećega dana zemlja izranja iz mora, a iz nje niče raslinje. Septuaginta kroz cijelu pripovijest o stvaranju i padu koristi riječ ξύλον — drvo, greda — istu koju Novi zavjet rabi za križ. Ništa u naravi ne prikazuje čovjeka kao stablo: korijenje u zemlji, grane u nebu. — The Cosmic Chiasmus, Središte stvaranja je stablo koje nosi svijet
↗ Otvori u vrtu →