Lažna kontemplacija preuzima rječnik, držanje tijela, glas, geste ili neobične pojave za koje je čula da prate mistike. Vanjski znak tada više nije nenamjeran odjek nutarnjega događaja, nego uloga koja osobu uvjerava da je već primila ono za čim žudi.
Sigurnija provjera ide obrnutim smjerom: od plodova prema tvrdnji. Naravnost, poniznost, zdrava prosudba, ljubav prema običnim ljudima i poučljivost Crkvi vjerodostojniji su od intenziteta, neobičnosti ili privatne sigurnosti.
— The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 118–128
↗ Otvori u vrtu →