Kada predvoditelj kreće od oltara prema rubovima crkve, širi kâd i vraća se oltaru, njegovo tijelo uprizoruje Božju dobrotu koja se daje svima, a ipak ostaje nepromjenjivo u sebi. Povratak sabire mnoštvo znakova i sudionika prema jedinstvu.
Liturgijski pokret nije puka ilustracija apstraktne sheme. On u osjetilnom vremenu uvježbava zajednicu u ritmu primanja dara, izlaženja prema drugima i povratka Izvoru.
— Pseudo-Dionysius: The Complete Works, The Ecclesiastical Hierarchy III, 428D–429B; 444A–B
↗ Otvori u vrtu →