Terezija želi vidjeti Mariju kao Majku koja je živjela vjeru, siromaštvo, skrovitost i svakodnevne kušnje, a ne samo kao povlaštenu osobu nedostižnu običnim vjernicima. Marijina veličina postaje bliska upravo zato što njezin put ostaje ljudski i evanđeoski.
Guitton produbljuje tu običnost kao čistu vjeru: Marija ne mora unaprijed jasno poznavati buduće kušnje, nego prima svaki sadašnji trenutak, čudi se Šimunovim riječima i ustraje kroz polusvjetlo. Upravo zato može biti nasljedovana. — The Spiritual Genius of St Therese of Lisieux, Marijina običnost čini njezinu vjeru nasljedivom
Terezija odbacuje neevanđeosku sliku trogodišnje Marije s već savršenim i izvanrednim osjećajima te pretpostavlja jednostavnu poslušnost roditeljima. Marijina se veličina ne očituje u tome da zasjeni djecu, nego da kao majka hoda običnim putem, trpi Isusovu udaljenost i traži ga u noći vjere. — Thérèse of Lisieux: God’s Gentle Warrior
↗ Otvori u vrtu →