Marijina šutnja nije pasivna povučenost. Ona prima Riječ, čuva događaje u srcu i dopušta da Božja prisutnost oblikuje njezin pogled i djelovanje. Zato može poći Elizabeti, stajati pod križem i služiti iz dubine koja ne rasipa primljeno otajstvo. Šutnja ovdje postaje vjernost Riječi i plodno služenje.
Elizabetin marijanski nauk posebno promatra mjesece između Navještenja i Božića: Marija obavlja najobičnije poslove ostajući u klanjanju pred Darom koji nosi. Njezina sabranost nije umanjila vanjsku ljubav, nego ju je učinila žurnom i cjelovitom kada je pošla svojoj rođakinji. — DUHOVNI NAUK SESTRE ELIZABETE OD PRESVETOG TROJSTVA, Marijanska sabranost prelazi u djelatnu ljubav
Ivan od Križa Marijinu šutnju smješta uz Očevu jedinu Riječ. Ona je kontemplativna šutnja koja ne traži nove slike ni vlastite poticaje, nego prima Sina i djeluje pod vodstvom Duha. Tako Marijino čuvanje Riječi postaje uzor karmelskoj sabranosti. — DJEVICA MARIJA U NAŠEM ŽIVOTU
Marija je zato uzor zrele tišine: ne ostaje u praznini ni povučenosti, nego sluša bez skrivenoga programa i dopušta da Riječ odredi njezin sljedeći čin. Šutnja se pokazuje istinitom u spremnosti na promjenu i služenje. — MARY THE CONTEMPLATIVE, Skriveni program filtrira Božju riječ
↗ Otvori u vrtu →