Molitva nije jednosmjeran govor čovjeka pred pasivnim slušateljem. Bog i čovjek ulaze u odnos kao djelatni sugovornici: daju se, primaju, govore, slušaju i dopuštaju da ih zajedništvo vodi prema sve većoj usklađenosti volja. — MOLITI SA SVETOM TEREZIJOM OD ISUSA
Courbon razgovornu narav molitve pretvara u vrlo konkretno pravilo: između čina ljubavi, klanjanja ili prošnje treba zastati i slušati. Bog može odgovoriti tihom mišlju, željom ili odlukom čiji se izvor prepozna tek poslije, pa molitelj treba Bogu ostaviti barem onoliko prostora koliko ga uzima vlastitim govorom. — Familiar Instructions on Mental Prayer, Čekanje Boga u molitvi već je djelovanje ljubavi
↗ Otvori u vrtu →