Karmelska molitva započinje time da čovjek bude s Bogom i svoju pažnju okrene Onomu čija pažnja nikada ne napušta čovjeka. Nije potrebno proizvesti sliku, misao ili osjećaj: dovoljno je u vjeri ostati pod Božjim pogledom.
To nadopunjuje Prijateljski razgovor s Bogom: prijateljstvo nije samo govor nego uzajamna prisutnost, pogled, slušanje, ljubav i primanje ljubavi. — Upon This Mountain
Elizabetina pisma prenose taj obrazac i na ljudske odnose: kada susret nije moguć, zajednička prisutnost pred Bogom, osobito u euharistiji, postaje stvaran oblik blizine. — Pisma iz Karmela MOC, Zajedništvo u Bogu nadilazi fizičku udaljenost
Boravljenje s Bogom dopušta da i gola potreba postane molitva. Čovjek ne mora najprije urediti nutrinu; donosi Kristu upravo ono što jest i ostaje pod pogledom koji ljubi djelujući. — Božji zahvat, Potreba može postati jezik molitve, Molitva ne traži da najprije riješimo vlastitu nutrinu
Uzajamna prisutnost može započeti jednostavnim pogledom: čovjek okreće oči srca Kristu koji ga već gleda. Iz te blizine riječ, šutnja i osjećaji dobivaju odnosni smisao. — MOLITI SA SVETOM TEREZIJOM OD ISUSA, Pogled na Krista dovoljan je početak molitve
↗ Otvori u vrtu →