Srednjovjekovni redovi rijetko su vlastitu novost slavili kao prekid s prošlošću. Prosjačko siromaštvo, propovijedanje ili pustinjaštvo predstavljali su kao obnovu apostola, pustinjskih otaca, Augustina ili proroka.
Jezik povratka omogućuje stvaralačku promjenu pod znakom vjernosti. Njegova je opasnost u tome što razliku između nadahnuća i podrijetla može prikriti tvrdnjom da nova zajednica oduvijek postoji u istome obliku. — The Carmelites and Antiquity: Mendicants and their Pasts in the Middle Ages
↗ Otvori u vrtu →