Čovjek ne može uvijek otići u izvanjsku samoću, ali može u srcu pripraviti nutarnje mjesto susreta s Bogom. Kratak povratak u to središte prekida raspršenost i omogućuje da se odnos s Bogom nastavi usred razgovora, ulice, rada i kućnih obveza.
Takva samoća nije bijeg od ljudi. Ona srce vraća drugima sabranije, slobodnije i sposobnije ljubiti bez rastapanja u mnoštvu dojmova.
— Uvod u pobožni život, II. dio, pogl. 12.
↗ Otvori u vrtu →