Franjo Saleški vodi Filoteu od prve želje za pobožnim životom do njegove svjesne obnove. Pobožnost ne opisuje kao izdvojenu religioznu zonu, nego kao ljubav prema Bogu koja je postala hitra, djelatna i prilagođena stvarnom pozivu. Zato se njezina istinitost vidi u molitvi i sakramentima, ali jednako tako u radu, odnosima, govoru, prijateljstvu, strpljenju i mirnom nošenju napasti.
Put započinje razlikovanjem prave pobožnosti od njezinih izvanjskih sjena. Isti poziv na ljubav poprima različit oblik prema staležu, zdravlju, sposobnostima i dužnostima. Filotea potom bira duhovnoga voditelja, čisti srce od grijeha i neurednih privrženosti te kroz deset razmatranja oblikuje opću ispovijed i čvrstu odluku za novi život.
Ovdje se susreću Pobožnost, Isti poziv na svetost poprima različit oblik u različitim staležima, Pobožnost prema pozivu i staležu i Pobožnost je duhovna okretnost i životnost.
Razmatranje ima jasan hod: stavljanje u Božju nazočnost, zaziv, predodžbu otajstva, razmišljanje, čuvstva, određene odluke i završnu zahvalnost. Odluka nije ukras molitve, nego njezin praktični plod. Knjiga zatim uvodi u jutarnju i večernju molitvu, nutarnju samoću, strelovite molitve, misu, slušanje Božje riječi, nadahnuća, ispovijed i pričest.
Ovu cjelinu nose Odluka kao plod razmatranja, Strelovita molitva čuva pozornost kratkim zazivom, Nutarnja samoća vraća srce Bogu usred poslova i pitanje Je li moja molitvena odluka dovoljno konkretna za danas.
Franjo ne preporučuje birati kreposti prema dojmu, rijetkosti ili vlastitom ukusu, nego prema stvarnoj dužnosti i prilikama koje Bog daje. Razrađuje strpljenje, poniznost, blagost prema drugima i sebi, staloženu marljivost, poslušnost, čistoću, siromaštvo duha, prijateljstvo, govor, razboritu razonodu, vjernost u malim stvarima, brak, udovištvo i djevičanstvo.
Ključne niti su Krepost se bira prema dužnosti a ne prema dojmu, Poslove treba obavljati marljivo i staloženo, Dužnost određuje mjeru odricanja, Poniznost priznaje dar bez prisvajanja, Pridigni srce svoje kad padne i Velike prigode za služenje Bogu rijetke su.
Napast se razlikuje od užitka koji ona može izazvati i od pristanka volje. Filotea ne treba panično raspravljati s napastima, nego im oduzeti pristanak, iznijeti ih na svjetlo i srce okrenuti Kristu. Velike kušnje privlače pozornost, ali svakodnevni duhovni oblik češće nastaje u malim, ponavljanim napastima. Posebna se poglavlja bave nemirom, tugom, utjehama i suhoćom.
Ovu borbu razlažu Napast nije grijeh dok volja ne pristane, Male napasti svakodnevno oblikuju krepost, Tjeskoba i nemir, Pustoš može roditi čišću vjernost od utjehe, Izuzmemo li grijeh nemir je najveće zlo za dušu i Ne tražimo utjehu nego Tješitelja.
Pobožni život traži godišnju obnovu. Pregled ne ostaje na popisu prijestupa, nego ispituje odnos prema Bogu, sebi i bližnjemu te stanje strasti, naklonosti i odluka. Sjećanje na dostojanstvo duše, narav kreposti, primjer svetaca, Kristovu ljubav i vječnu Božju ljubav ponovno sabire volju u svjestan izbor.
Ovdje se povezuju Dobre odluke trebaju redovitu obnovu, Duhovni pregled ispituje odnose i sklonosti, Koju dobru odluku trebam obnoviti prije nego oslabi i Gdje moje odluke još nisu postale djela.
Tematski raspored i sve izdvojene bilješke nalaze se u Filotea MOC.
Djelo ima posvetnu molitvu, pet dijelova i ukupno 119 kratkih poglavlja. Hrvatski prijevod francuskoga izvornika Introduction à la vie dévote načinio je Siniša Turina; lekturu je uredio Tomislav Salopek, a uvod napisao Stanislav Vitković. Izdanje: Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2009.; ISBN 978-953-7448-25-7.
↗ Otvori u vrtu →