Obeshrabrenje nakon pogreške često nije poniznost, nego povrijeđeno sebeljublje: dušu boli što nije onakva kakvom je zamišljala sebe. Takvo sumorno zadržavanje na nesavršenosti paralizira povratak Bogu.
Poniznost priznaje pad bez uljepšavanja, ali ne prestaje vjerovati Milosrdnoj Ljubavi.
— François Jamart — Kompletni duhovni nauk sv. Terezije od Djeteta Isusa
Tissot opisuje obeshrabrenje kao kapitulaciju volje: nakon prvoga pada ono prekida borbu, slabi dobra sredstva i pogrešku pretvara u trajnije nazadovanje. Lijek nije umanjivanje krivnje, nego ponizno priznanje slabosti sjedinjeno s nadom koja ostaje jača od straha. — UMIJEĆE KAKO SE U DUHOVNOME ŽIVOTU OKORISTITI VLASTITIM POGREŠKAMA
↗ Otvori u vrtu →