Oblak zaborava nije opće odbacivanje stvorenja, Pisma, Kristova čovještva ili vlastite povijesti. On je privremeno stavljanje svih predodžbi ispod pozornosti tijekom određenoga kontemplativnog čina, kako se molitelj ne bi zaustavio ni na najuzvišenijoj misli umjesto na Bogu.
Razmatranje grijeha, Kristove muke i Božje dobrote ostaje nužna priprava. Zrela molitva pušta dobro sredstvo tek kada ono više ne vodi naprijed, a nakon kontemplacije ponovno se vraća tijelu, odnosima i dužnostima s čišćom ljubavlju.
— The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 65–72
↗ Otvori u vrtu →