Lozano je isprva čuvao samo lijepe uspomene na svojega oca i nije prepoznavao potrebu za oproštenjem. Poslije je imenovao ono što mu je nedostajalo: vrijeme, emocionalnu prisutnost i povezanost. U njegovu iskustvu zahvalnost za očevo dobro i žalovanje zbog propuštenoga nisu se isključivali. Oprost je obuhvatio i ono što nije učinjeno, a bilo je potrebno.
— Abba's Heart: Finding Our Way Back to the Father's Delight, 5. Freedom in the Son; 10. A New Foundation.
Vezano: Opraštanje.
Lozano priznaje da isprva nije imao loših uspomena na oca pa nije opažao ranu. Naknadno prepoznaje da je nedostajalo samih uspomena zbog emocionalne i fizičke odsutnosti. U njegovoj se priči žalovanje za propuštenim otvara primanju očinske ljubavi. — Unbound: A Practical Guide to Deliverance, 9. Bread for a Friend. Vidi Ozdravljenje pamćenja mijenja odnos prema prošlosti a ne same događaje.
↗ Otvori u vrtu →