Pogrešku treba proučiti dovoljno da se prepoznaju njezini uzroci: prilike, navike, neopreznost i propuštena sredstva milosti. Takvo pamćenje nije tjeskobno vraćanje u prošlost, nego izrada karte grebena za buduću plovidbu.
Pad tada može povećati budnost, vjernost molitvi i sakramentima te spremnost da se opasna prilika ranije izbjegne. Iskustvo slabosti postaje službenik ustrajnosti kada vodi konkretnijoj ovisnosti o Bogu. — UMIJEĆE KAKO SE U DUHOVNOME ŽIVOTU OKORISTITI VLASTITIM POGREŠKAMA
↗ Otvori u vrtu →