Začuđenost vlastitim padom često otkriva skrivenu pretpostavku da bismo morali biti bolji vlastitom snagom. Ponizniji odgovor priznaje slabost, traži oproštenje, prima pomoć i ponovno ustaje poput djeteta koje tek uči hodati.
Pad zato ne treba produžiti u razočaranje sobom. Njegov je duhovni završetak povratak Isusu i novi čin ljubavi.
Tissot, slijedeći svetog Franju Saleškog, naglašava da je polagan i padovima ometan napredak redovito stanje duhovnoga puta. Začuđenost treba zamijeniti dvostrukom odlukom: ne miriti se s pogreškom i ne prestati ponovno počinjati. — UMIJEĆE KAKO SE U DUHOVNOME ŽIVOTU OKORISTITI VLASTITIM POGREŠKAMA
↗ Otvori u vrtu →