Pamćenje i nada

Pamćenje se pročišćava nadom — prazni se od svih oblika, slika i sjećanja kao posjeda, jer nada se odnosi na ono što se još ne posjeduje.

• Zaborav koji oslobađa. Ne brisanje pamćenja, nego nevezanje uz njegove sadržaje; duša ne počiva u onome čega se sjeća, nego u Bogu kojeg se nada.
• Mir i sloboda. Ispražnjeno pamćenje oslobađa od nemira, taštih nada i straha; otvara prostor za Boga. — Sloboda duha
• Protiv prianjanja uz nadnaravne uspomene. I sjećanja na vizije i milosti treba pustiti. — Aprehenzije i razlučivanje

Vezano: Tri moći duše · Duhovno siromaštvo · Sloboda duha

— iz Sabrana djela sv. Ivana od Križa (Uspon na goru Karmel III)

Doprinos svete Elizabete od Presvetog Trojstva

Šutnja pamćenja konkretizira ovu nenavezanost: osoba ne dopušta ugodnim ni bolnim uspomenama, nedavnim povredama ili zamišljenoj budućnosti da je odvoje od sadašnje dužnosti i Božje prisutnosti. — A Soul of Silence, Šutnja pamćenja vraća dušu sadašnjoj dužnosti

Doprinos iz knjige Union with God

Nada ne proizvodi kvijetizam. Ona smanjuje tjeskobno vrtloženje pamćenja tako što čovjek nakon vjernoga vršenja dužnosti povjerava ishod Ocu i čuva najveću želju usmjerenu prema zajedništvu s Bogom. — Union with God, Čista ljubav ne isključuje nadu

Treća knjiga Uspona ne traži brisanje pamćenja, nego prestanak korištenja sjećanja kao posjeda i oslonca. Tako nada čuva slobodu za Boga i sadašnju dužnost. — Uspon na goru Karmel

Doprinos iz knjige The Dark Night: Psychological Experience and Spiritual Reality

Pamćenje nosi rane slike osobe kakva smo htjeli postati, a one se mogu pretvoriti u nesvjesni životni projekt. Nada dopušta da posuđena ili egoistična slika uspjeha uvene kako bi budućnost ponovno mogla biti primljena od Boga. — Nada oslobađa pamćenje od posuđene slike uspjeha; The Dark Night: Psychological Experience and Spiritual Reality