Union with God

Sažetak

Gabrijel od sv. Marije Magdalene prikazuje nauk sv. Ivana od Križa kao cjelovit put dostupan svakomu kršćaninu koji ne želi ostati u duhovnoj osrednjosti. Ne postoji ublažena duhovnost za laike i zahtjevnija za redovnike: cilj je za sve punina ljubavi i sjedinjenje s Bogom. Razlikuju se okolnosti, dužnosti i konkretni oblici molitve i odricanja, ali ne i poziv. Kontemplativni život pritom nije isto što i dar ulivene kontemplacije. To je život koji izravno traži bliskost s Bogom postojanom molitvom i mrtvljenjem te se tako pripravlja za kontemplaciju koju daje Bog.

Sjedinjenje se u svojoj biti događa u volji. Ljudska osoba ne nestaje u Bogu; njezina volja postupno prestaje biti pokretana neurednim samotraženjem i sve potpunije prima Božju volju kao jedini uređujući motiv. Zato je ogoljenje nužno, ali nije materijalno napuštanje ljudi i stvari. Stvorenja se ljube u Bogu kada ih se ljubi u mjeri njegove volje. Dužnost, ljubav prema bližnjemu i staleške obveze otkrivaju je li odricanje sloboda ili bijeg.

Molitva i mrtvljenje djeluju zajedno: mrtvljenje oslobađa srce od zapreka, a molitva ga ispunja Bogom. Razmatranje nije studij radi gomilanja misli, nego put prema ljubavnoj spoznaji. Polazi od Božje prisutnosti, razmatra Kristovo otajstvo, prelazi u razgovor i jednostavan pogled ljubavi te se dovršava zahvalom, prikazanjem, prošnjom i praktičnom odlukom. Njegov je plod život koji postaje suobličen Kristu.

Kada Bog vodi osobu iz razmatranja prema kontemplaciji, često nastupa suhoća. Nije svaka suhoća milost: može nastati zbog svjesne nevjernosti, mlakosti, umora, bolesti ili psihofizičke nemoći. Ivanova tri znaka traže razlučivanje: osoba više ne nalazi utjehu ni u Bogu ni u stvorenjima, bolno želi služiti Bogu i unatoč trudu više ne može moliti prijašnjim diskurzivnim načinom. U takvoj prijelaznoj suhoći bolna briga za Boga već može biti skriven oblik ljubavne pozornosti. Osoba ne treba nasilno proizvoditi misli, nego mirno ostati uz Boga, uz razborito provjeravanje uzroka.

Molitva vjere pojednostavnjuje djelovanje razuma i volje, ali ih ne ukida. Opća ljubavna pozornost jest snažno življenje teoloških kreposti potpomognutih darovima Duha. Ona je sigurniji put sjedinjenja od viđenja, objava i zanosa, koji nisu mjerilo svetosti i ne smiju upravljati odlukama protivno vjeri, razumu i razlučivanju. Vjera u svakodnevnim događajima vidi Božju providnost, ali razlikuje ono što Bog pozitivno hoće od zla koje dopušta i iz kojega može izvesti dobro.

Nada usmjerava pamćenje i želju prema vječnom zajedništvu s Bogom. Ne ukida razumnu brigu za zemaljske potrebe niti vodi u kvijetizam: čovjek čini svoju dužnost, a ishod povjerava Ocu. Čista ljubav nije suparnica nadi. Ona znači da se u činu ljubavi traži Božje dobro, a ne vlastiti osjećaj zadovoljstva. Ljubav postaje snažna kada se dobra djela čine cijelim srcem; osjećaj može pratiti ljubav, ali čin volje sjedinjuje s Bogom.

Krist je učitelj, uzor, Zaručnik, izvor milosti i predmet kontemplacije. Njegova milost ne pripada samo prošlom događaju križa: uskrsli Krist sada zagovara i razdjeljuje život koji je stekao. Svaka je osoba pozvana postati jedinstvena sličnost Kristu; nitko drugi ne može dati upravo njezin odgovor. Kristova muka daje oblik aktivnom i pasivnom čišćenju, a njegovo čovještvo ostaje trajni put prema Trojstvu i u najvišoj kontemplaciji.

Pasivna noć duha dovršava ono što osoba ne može očistiti sama. Božje svjetlo otkriva razliku između njegove svetosti i čovjekove nedostatnosti, uklanja posljednje oslonce na osjećaj vlastite ljubavi i ukorjenjuje poniznost. Put završava dvama stupnjevima: sjedinjenjem volje, savršenim „da” Božjim zapovijedima i željama, te potpunim sjedinjenjem u kojemu darovi Duha usklađuju i osjetilni život s ljubavlju. To nije iznenadan dar bez prethodne povijesti, nego punina života koji je već rastao svakim vjernim pristankom. Takva čista ljubav koristi cijeloj Crkvi i daje unutarnju plodnost apostolskom djelovanju.

Struktura knjige

1. Učitelj kontemplativnoga života — Ivanova služba laicima i redovnicima te razlika kontemplativnoga života i kontemplacije.
2. Božanski poziv — Bog prebiva u duši; molitva i odricanje vode u nutrinu.
3. Odricanje — sjedinjenje volje, nužnost ogoljenja i pravila slobode od privrženosti.
4. Kontemplativno razmatranje — od razmatranja Krista prema ljubavnom razgovoru i životnoj odluci.
5. Suhoća — uzroci, tri znaka, prijelaz u kontemplaciju i ispravno držanje duše.
6. Molitva vjere — opća ljubavna pozornost, darovi Duha, razlučivanje viđenja i duh vjere.
7. Nada i čista ljubav — očišćenje pamćenja, pouzdanje, čin ljubavi i rast jakosti ljubavi.
8. Isus, naš vodič — Krist kao učitelj, uzor, Zaručnik, izvor milosti i predmet kontemplacije.
9. Tamna noć — pasivno čišćenje duha i ljubav koja se čisti od oslonca na vlastiti osjećaj.
10. Preobražavajuće sjedinjenje — sjedinjenje volje, potpuno sjedinjenje i crkvena plodnost čiste ljubavi.

Izvučene bilješke

Isti poziv na svetost poprima različit oblik u različitim staležima · Kontemplativni život nije isto što i kontemplacija · Molitva i mrtvljenje dva su krila bliskosti s Bogom · Dužnost određuje mjeru odricanja · Sjedinjenje volje nije nestanak osobe · Razmatranje dozrijeva u ljubavnu spoznaju · Suhoću treba razlikovati od mlakosti umora i bolesti · Pojednostavljenje molitve nije neaktivnost · Kontemplacija sjedinjuje sigurnije od viđenja · Čista ljubav ne isključuje nadu · Ljubav raste kada se dobro čini cijelim srcem · Nitko drugi ne može Kristu dati moj jedinstveni odgovor · Sjedinjenje raste kao dovršenje već započeta života

Pitanja za razlučivanje

Kako razlikovati pročišćujuću suhoću od mlakosti ili iscrpljenosti · Je li moje odricanje usklađeno s dužnostima ili bježi od njih

Izdvojene riječi

Jedna ljudska misao vrijedi više od cijeloga svijeta · Jedan trenutak čiste ljubavi koristi Crkvi više od svih vanjskih djela