Duhovno razumijevanje raste kada se osobno iskustvo i Sveto pismo međusobno osvjetljuju. Iskustvo postavlja stvarna pitanja tekstu, a Pismo potvrđuje, ispravlja i produbljuje način na koji osoba čita vlastiti život.
Terezija nije koristila Bibliju samo kao zbirku dokaza. Nad riječima koje su je dotaknule razmatrala je vlastite borbe i dopuštala da se između života i Objave razvije dijalog. — The Gospel According to St. Therese: A Faith-Sharing Guide
Terezija Pismo više asimilira nego što ga stručno tumači: psalme, Izaiju, Pjesmu nad pjesmama i evanđeoske likove premješta u vlastitu molitvu i odnose. Takvo čitanje daje snažan osobni govor, ali izbor tekstova otkriva i njegove granice. — The Last Years of Saint Thérèse: Doubt and Darkness, 1895–1897, Terezija asimilira Pismo više nego što ga tumači, Selektivno čitanje Pisma otkriva dar i granicu čitatelja
Plodno čitanje duhovnog klasika poštuje povijesni tekst i autorovo iskustvo, ali ne završava rekonstrukcijom prošlosti. Čitatelj unosi vlastita pitanja i dopušta da ga tekst protumači, uz provjeru u Pismu, predaji i životnim plodovima.
Izvori: Metoda čitanja duhovnih klasika
Tekst razmatra karmelsku karizmu, povratak izvorima i obnovu oblika života. Njegov je drugi važan naglasak odnos mistike, iskustva i cjelovitoga duhovnog života. — Remembrances of Friend, Teacher, and Colleague
↗ Otvori u vrtu →