Thomas R. Nevin posljednjih osamnaest mjeseci života sv. Terezije iz Lisieuxa čita kroz iskustvo sumnje, duhovne suhoće, bolesti i zajedništva s nevjernicima. Knjiga namjerno ispravlja pobjedničko čitanje koje tamu smatra kratkom kušnjom s unaprijed zajamčenim raspletom. Nevinova je najjača teza da Ljubav može ostati kada osjetna vjera i nada nestanu te da je Terezijina posljednja kušnja iskušenje ljubavi, a ne tek prolazno pomračenje osjećaja.
Sumnja nije isto što i lijenost ili odbijanje Boga: Kušnja vjere nije isto što i akedija. Ona postaje naličje povjerenja jer prisiljava dušu da ostane bez dokaza, pa Sumnja može biti naličje pouzdanja. Terezija razlikuje ono što vjeruje od onoga što želi vjerovati. To nije pobožna prijevara, nego krajnja istinoljubivost: Htjeti vjerovati može biti istinoljubiv čin vjere.
sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa ostaju Terezijini duhovni roditelji, ali upravo odmak od njihovih putova omogućuje joj vlastiti govor. Terezija Avilska postavlja put savršenosti; mala Terezija otkriva da Milosrđe postaje put kada savršenstvo ostaje nedostižno. Njezina slabost nije romantična povlastica, nego trajno iskustvo padanja, ustajanja i oslanjanja na milost: Maleni put je disciplinirano prihvaćanje nesavršenosti i Neuspjeh može produbiti ovisnost o milosti.
Od Ivana preuzima prvenstvo čiste ljubavi, nenavezanost na viđenja i važnost najmanjega pokreta ljubavi. Ipak, njegovu privatnu noć preobražava u društvenu noć: Stol boli je tamna noć prvoga lica množine. Ne može uzvratiti Bogu ljubavlju jednakom njegovoj, pa moli da joj Bog posudi vlastitu ljubav; Božjom ljubavlju ljubimo Boga i bližnjega.
Terezija ne provodi povijesnu egzegezu. Ona Pismo prima afektivno i autobiografski: Terezija asimilira Pismo više nego što ga tumači. Psalmi, Izaija, Pjesma nad pjesmama i evanđeoski likovi postaju jezik njezina života. Takvo čitanje ima i dar i granicu: Selektivno čitanje Pisma otkriva dar i granicu čitatelja. Nevin joj prigovara da zanemaruje politički, iscjeliteljski i sudački vid Isusa, ali priznaje da nitko ne čita bez izbora.
Skriveno Lice nije samo Isus koji je prezren i zaklonjen. Ono vodi prema radikalnijoj nepoznatosti: Skrivenost uključuje nepoznatost vlastitome sebi. Terezija ne ovladava tekstom, nego mu se izlaže, pa Ponizno čitanje Pisma ne pokušava njime ovladati.
Prije stola nevjernika Karmel je bio njezin prvi stol slabosti. Zajednica je laboratorij ljudske slabosti u kojemu tuđe ćudi, bolesti i navezanosti otkrivaju i njezine granice. Kao pomoćnica voditeljice novakinja uči da Voditelj uči od onih koje vodi i da Priznanje vlastitih poraza otvara drugima put iskrenosti. Krist je umjetnik, a poglavarica i Terezija samo su kistovi.
Odnos s Céline pokazuje kako sveta želja može sadržavati posjedovanje. Duhovno tješenje drugoga može prikriveno tješiti nas same, a Obiteljska bliskost može ugroziti slobodu poziva. Od Pauline uči koliko pobožna očekivanja o nebu mogu opteretiti umirućega: Pobožna utjeha može zakloniti stvarnu bol.
U odnosu prema psihički ranjenoj sestri Mariji od sv. Josipa Terezija ne pokušava izliječiti ono za što nije osposobljena. Ona joj ide ususret i dijeli njezinu isključenost: Rubnoj osobi treba poći ususret i Patnju drugoga možemo dijeliti i kada je ne možemo izliječiti. Tako maleni put dobiva društvenu dimenziju.
Nevin dvojicu ljudi izvan Karmela naziva Terezijinom tamnom duhovnom braćom. Hyacinthe Loyson, nekadašnji karmelićanin i izopćeni svećenik, postaje predmet njezine ustrajne molitve; njemu posvećuje posljednju pričest. Njegov slučaj pokazuje da obraćenje nije prvenstveno povratak javnoj ispravnosti, nego oslobađanje iz zatvora nepriznate oholosti. Zajednica može lomiti oholost pravednika upravo kada osobu ponizi netko koga smatra dobrim.
Léo Taxil je preko izmišljene obraćenice Diane Vaughan prevario milijune katolika. Terezija se dala uvući jer je priča odgovarala njezinoj ljubavi prema Ivani Orleanskoj, Karmelu i obraćenju. Prijevara uspijeva kada ljudi žele da priča bude istinita, osobito kada Mentalitet opsade hrani pobožnu lakovjernost. Slom obmane otkrio joj je vlastitu ranjivost: Tuđa prijevara može razotkriti našu samoobmanu. Njezin je oprost Taxilu bez javne osude; Oprost neprijatelju može ostati bez riječi.
Rukopis B bilježi borbu istine i duhovne fantazije. U njemu se Terezija uzdiže do želje da bude Ljubav u srcu Crkve, a zatim se vraća malenoj ptici u oluji. Nevin drži da su njezini porazi i priznanja istinitiji od trijumfalnih uzleta: Trpljenje razotkriva ono što duhovna retorika skriva.
Rukopis C nastaje kao niz dnevnih pisama Majci Mariji Gonzagi i kao autobiografski nekrolog. Rukopis C je znanost djelatne ljubavi: tema mu nije prvenstveno Terezijina iznimnost nego ljubav prema sestrama i nevjernicima. Pisanje postaje ogledalo u prostoru bez ogledala jer joj omogućuje ispitivanje vlastite oholosti, slabosti i poslanja.
Prvo izdanje Povijesti jedne duše smjestilo je Rukopis B iza Rukopisa C i tako tamu pretvorilo u postaju prije novog uzleta. Poremećena kronologija može krivotvoriti duhovni razvoj, a Urednička slika sveca može potisnuti njegovu tamu. Kritičko čitanje zato mora vratiti rukopise njihovu vremenu i adresatima.
Za stolom Terezija ne stoji iznad nevjernika. Stol grešnika ukida kategoriju neprijatelja jer postoji samo jedan stol i jedan kruh boli. Ne ispituje zasluge ni motive prisutnih; moli kao jedna od njih. Zajedništvo grijeha počiva na zajedničkoj nemoći, a milosrđe je solidarnost, ne sažaljenje s više pozicije.
Glasovi ništavila ostaju, ali ona se s njima ne dvoboji. Ne treba pobijediti glasove sumnje da bi se ljubilo. Čini vjere mogu biti štit, no molitva za sve za stolom dublji je izraz ljubavi jer se više ne bavi njezinom sigurnošću. Povjerenje dopušta Bogu da odredi postaju puta i ostaje raspoloživo i kada Isus nije osjetno prisutan.
Zaključni kontrast knjige glasi: Terezija Avilska naglašava „budite savršeni”, a mala Terezija „budite milosrdni”. Terezija iz Lisieuxa završava ne kao izdvojena kći Crkve nego kao sestra slijepe i posrćuće ljudskosti. Ljubav prema bližnjemu postaje mjerilo duhovne noći, a njezin „raj” postaje služenje na zemlji: Služenje na zemlji može biti nečije izabrano nebo.
Svi izdvojeni pojmovi i osobe povezani su u Posljednje godine Male Terezije MOC.
↗ Otvori u vrtu →