Sakramentalna milost pričesti ne ovisi o osjećaju slatkoće. Pričest primljena čiste savjesti ostaje stvaran susret s Kristom i onda kada je osoba suha, rastresena ili bez pristanka napastovana protiv vjere.
Katarina čak vidi posebnu zaslugu u vjernom pristupanju sakramentu usred nutarnje oluje: osjećaj nije mjera Kristove prisutnosti ni dubine vjere.
Granada dopušta dvije mogućnosti: suhoća može upozoriti na nedostatnu pripravu, ali može biti i Božja pedagogija koja oslobađa od navezanosti na osjetnu slatkoću. Plod se zato provjerava životom, a katkad ostaje skriven kao očuvanost od nazadovanja. — A Memorial of a Christian Life, Plod pričesti može biti očuvanost od nazadovanja
↗ Otvori u vrtu →