Hvala koja postoji samo dok se događaji slažu s našim željama još je usredotočena na vlastito zadovoljstvo. Suso dragocjenom naziva hvalu koja se nastavlja u žalosti, nepravdi i neuspjehu, jer tada osoba bira Boga, a ne povoljnu sliku svojega života.
Takva hvala ne poriče bol niti zahtijeva vedar osjećaj. Ona može biti riječ, uzdah, šutnja, djelo ili mirno predanje; cijeli se život usmjerava prema Bogu i tako postaje hvalospjev.
— A Little Book of Eternal Wisdom, XXV. poglavlje
↗ Otvori u vrtu →