Poniznost priznaje stvarnu potrebu i time stvara prostor za primanje. Što se osoba manje mora predstavljati samodostatnom, to je sposobnija prihvatiti milost, pomoć i istinu. Njezina praznina nije konačni cilj, nego prostrana posuda koju Bog može ispunjati.
Poniznost se zato može neprestano produbljivati zajedno s ljubavlju: veće poznavanje Boga donosi i istinitije poznavanje vlastite potrebitosti.
— Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, „Nebo na zemlji”, deveti dan.
Mirjam poniznost prikazuje dolinom koja prima vodu i posudom koja može sadržavati Boga. Praznina nije samoponištenje, nego odustajanje od samodostatnosti kako bi se primili dar, ispravak i poslanje. — Mirjam iz Abelina - misli, Poniznost se sije djelima a ne samo moli riječima
Bonaventura istu dinamiku prikazuje slikom vode koja se slijeva u dolinu: poniznost se spušta ispod samodostatnosti i upravo zato postaje mjesto u koje se ulijeva milost i iz kojega raste ljubav. — Pismo sestrama o savršenom životu
↗ Otvori u vrtu →