Posvećeni život ima vlastitu crkvenu vrijednost koja ne proizlazi iz primanja svetoga reda. Redovnička braća i žene koje zavjetuju evanđeoske savjete ne žive nepotpun oblik zvanja zato što nisu zaređeni; zavjetovanje je u sebi cjelovit stalež posvećenja.
Razlikovanje od laičkoga i kleričkoga identiteta čuva posebnost poziva, ali ne uspostavlja višu krsnu vrijednost osobe. Ono pokazuje da se posvećenje, služba i opće svećeništvo vjernika u Crkvi međusobno ne mogu svesti jedno na drugo. — VITA CONSECRATA, br. 60.
↗ Otvori u vrtu →