Bélorgey razlikuje univerzalni poziv na savršenstvo i život pod djelovanjem darova Duha od primanja određenoga oblika ulivene kontemplacije. Duh može jednu osobu voditi darovima razumijevanja i mudrosti, a drugu osobito savjetom, jakošću ili pobožnošću.
Ulivenu kontemplaciju zato smatra normalnim i dragocjenim putem svetosti, ali ne jedinim normalnim putem. Nitko ne treba tražiti viši stupanj kao dokaz vrijednosti; treba biti raspoloživ Bogu i vjerno slijediti put koji on stvarno daje. — The Practice of Mental Prayer
Čitajući Tereziju, Merton razlikuje univerzalno sjedinjenje volja po ljubavi od iskustva mističnoga sjedinjenja. Svi su pozvani ljubiti i biti sveti, ali ne primaju svi isti oblik pasivne molitve; osoba bez mističnih fenomena može biti svetija od osobe koja ih prima. — A Course in Christian Mysticism, str. 174–183
↗ Otvori u vrtu →