Požuda

Požuda (lat. concupiscentia) je nasljedna naklonost prema grijehu i zlu koja je ušla u ljudsku narav padom Adama i Eve — sklonost htjeti ono što ne bismo smjeli htjeti.

• Što jest. Nije grijeh sam po sebi — nego poremećaj naravi koji nas vuče prema zlu. „Ne razumijem što radim: jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim." (Rim 7,15)
• Čega Adam nije imao. Prije pada Adam i Eva su imali slobodu griješiti, ali nisu bili naklonjeni grijehu. Imali su savršenu vlast nad sobom i željama — dar neiskvarenosti (integriteta).
• Zašto je duhovni život borba. Sakramenti vraćaju posvetnu milost, ali ne dar integriteta. Požuda ostaje — i to je uzrok svakodnevne borbe. Ne znak da nešto radimo krivo, nego nasljeđe pada.
• Asketizam kao odgovor. Svrha askeze nije uništiti tijelo ili osjetilnost — nego vladati njima i slobodnim srcem ljubiti Boga i bližnjega. → Asketizam

Vezano: Izvorna pravednost · Milost · Asketizam