Samozaborav u kontemplaciji znači napuštanje stalne svijesti o sebi kao odvojenom predmetu vlastite pozornosti. Molitelj ne želi prestati postojati niti se stopiti s Božjom biti, nego prestaje sebe mjeriti, promatrati i stavljati između svoje ljubavi i Boga.
Osoba ostaje stvorenje koje od Boga prima postojanje i milost. Upravo zato može slobodno prikazati sebe, izgubiti samousmjerenost i pronaći dublju osobnost u odnosu, a ne u ontološkom nestanku.
— The Cloud of Unknowing and Other Works, str. 183–185
↗ Otvori u vrtu →