Sjećanje na oprošteni grijeh nije poziv da se osoba trajno zadrži u krivnji. Ono treba usporediti vlastitu nevjernost s Božjom vjernošću i tako probuditi zahvalnost.
Isto sjećanje ublažava strogost prema drugima. Tko iskustveno poznaje vlastitu slabost, teže se čudi tuđem padu i lakše pristupa bližnjemu sa samilošću, bez poricanja istine. — UMIJEĆE KAKO SE U DUHOVNOME ŽIVOTU OKORISTITI VLASTITIM POGREŠKAMA
↗ Otvori u vrtu →