Svaka stvar može postati vratima prema cjelini Zbilje

U svakoj pojedinačnoj stvari postoji odnos prema većoj cjelini: cvijet, životinja, ljudski rad ili bol mogu postati mjestom na kojem pažnja prelazi s površne uporabe na čuđenje, zajedništvo i zahvalnost. Stvorenje nije Bog, ali nije ni neproziran predmet.

Kontemplativni pogled ne zaustavlja se na ugodnom dojmu prirode. On kroz ograničeno naslućuje darovanu zbilju i biva poslan natrag prema ljubavi za konkretno stvorenje.

— Practical Mysticism, pogl. VII–IX