Pojam

Trojstvena molitva je prikazanje stvaralačkom Božjem djelovanju

Molitva „O moj Bože, Presveto Trojstvo kojemu se klanjam” čin je potpunoga prikazanja, a ne samo izraz pobožnoga osjećaja. Njezin se pokret razvija u pet koraka:

  1. zaboraviti sebe i ustaliti se u Trojstvu kao njegovu boravištu;
  2. izručiti se Božjemu stvaralačkom djelovanju;
  3. moliti Krista da osobu obuče u sebe i u njoj nastavlja svoje otajstvo;
  4. dopustiti Duhu ljubavi da u duši oblikuje Riječ;
  5. predati se Ocu da u čovjeku gleda svojega ljubljenog Sina.

Molitva završava uzajamnim prebivanjem: Trojstvo se nastanjuje u osobi, a ona se utaboruje u njemu do gledanja licem u lice.

SVETA ELIZABETA OD TROJSTVA predstavljena vlastitim riječima

Sustavni komentar molitve naglašava da predanje stvaralačkom djelovanju nije duhovna nepokretnost. Osoba ostaje „sva budna u vjeri”, u klanjanju i slobodnoj raspoloživosti: Bog preuzima inicijativu, ali ne ukida njezin pristanak. Molitva je stoga sažetak suradnje milosti i slobode u kojoj Božje djelovanje uzdiže osobno djelovanje. — DUHOVNI NAUK SESTRE ELIZABETE OD PRESVETOG TROJSTVA

Izvorni tekst molitve zajedno s glavnim spisima pokazuje da „stvaralačko djelovanje” nije izdvojena formula: ono se nastavlja u pozivu da se osoba dopusti ljubiti i vjeruje da Ljubav može obnoviti ono što je sama pokvarila. — Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, Božja ljubav može obnoviti ono što smo pokvarili

Doprinos iz knjige Elizabeth of the Trinity: A Life of Praise to God

Knjiga molitvu smješta u kontinuitet Elizabetina života. Njezina glazbena sposobnost slušanja, borba za samoću srca, krsna svijest, čitanje Pavla i iskustvo noći već pripravljaju potpuno prikazanje. Molitva zato nije nagla apstraktna intuicija, nego zgusnuti oblik života koji se dugo učio primati Božji dodir. — Elizabeth of the Trinity: A Life of Praise to God, Glazbena osjetljivost može odgojiti kontemplativno slušanje

↗ Otvori u vrtu →