„Vječno sada” nije bijeg iz vremena ni nijekanje promjene. To je način življenja u kojem osoba ne odgađa klanjanje i ljubav za povoljniji čas. Sadašnji trenutak prima kao mjesto prebivanja pred nepromjenjivim Bogom.
Takva stalnost ne znači trajnu osjetnu sabranost. Ona znači ponovno birati Boga kroz rastresenost, dužnost, radost i bol.
— Bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, „Posljednje duhovne vježbe”, šesnaesti dan.
↗ Otvori u vrtu →