Čovjek može izvana djelovati sabrano i strogo, a ipak hraniti zlobu, srdžbu, prigovor, sumnjičenje i najgore tumačenje bližnjega. Takvo stanje duhovno je pogubnije od vidljive slabosti upravo zato što se može skrivati pod prividom kreposti dok neposredno razara ljubav.
Ova tvrdnja ne čini osjetilne ili svjetovne grijehe nevažnima. Ona ispravlja poredak pozornosti: napredak se ne mjeri samo odsutnošću tjelesnih padova, nego rastom u miru, milosrđu i istinitu odnosu prema drugima.
— A Study of Wisdom: Three Tracts by the Author of The Cloud of Unknowing, str. 43–45
↗ Otvori u vrtu →