Zazovi Duha Svetoga
Dođi, Duše Presveti…
Lectio
>KKC 696: Dok voda označuje rođenje i plodnost života što ga daruje Duh Sveti, oganj je znak preobrazujuće energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji »usta kao oganj, te mu je riječ plamtjela kao buktinja« (Sir 48, 1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlači oganj na žrtvu, taj oganj slika je Duha Svetoga koji preobražava ono što dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom »u duhu i sili Ilijinoj« (Lk 1,17), najavljuje Krista kao onoga koji će »krstiti Duhom Svetim i ognjem« (Lk 3,16), to jest Duhom, o kojem će Isus reći: »Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo!« (Lk 12,49). Na Duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih. Duhovna predaja zadržat će ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizražajnijih za djelovanje Duha Svetoga. »Duha ne trnite« (1 Sol 5, 19).
Oganj pročišćava, rasvjetljuje, obnavlja, preporađa, kažnjava, ali i grije kad nam je hladno.
Sveti Efrem kaže da u euharistiji blagujemo kruh koji je ispečen ognjem Duha Svetoga. Sama euharistija postaje oganj iz kojeg se rasplamsava ljubav.
Ivan od Križa veli da je Duh Sveti ‘ljubavni oganj’. Prema tome, sam Bog je taj živi plamen ljubavi koji dušu čisti, obuzima i preobražava u sebe.
Mojsiju se Bog objavljuje u gorućem grmu. Isus govori da je došao baciti oganj na zemlju i da želi da taj oganj plane (Lk 12, 49). To je oganj Duha Svetoga, oganj ljubavi. Na Duhove, kad su apostoli molili za dolazak Duha Svetoga, dolazi Duh Sveti u plamenim jezicima. To je oganj Božjeg života, koji želi spaliti zlo u našem srcu, koji se želi razgorjeti u zajedništvu Crkve, kada zajedno slavimo Gospodina.
Ako želimo biti Isusovi učenici, istinski kršćani, onda ne možemo samo dimiti nego otvoriti svoje srce da Duh Sveti u njemu zapali oganj svoje ljubavi. Sjetimo se proroka Jeremije koji kaže: „I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al` tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više“ (Jer 20,9).
Živi plamen ljubavi je Duh sveti, oganj koji je sažiže i preobražava u ljubav, ali osim toga on je i oganj koji u njoj gori i baca plamen na druge koje ćemo susretati.
Dođi, Duše Sveti, ispuni srca svojih vjernika; i zapali u nama oganj svoje ljubavi!
Meditatio
„Isus ne dolazi kako bi nam ugodio, nego na zemlju baca oganj, veliki, živi oganj božanske ljubavi, koja je Duh Sveti, oganj koji gori. Origen prenosi apokrifne Isusove rijeci: “Tko mi se približi, približio se vatri.” Prema tome, onaj tko dođe u njegovu blizinu, mora biti spreman na to da će gorjeti. Upravo danas bismo te riječi mogli suprotstaviti pojednostavljenom kršćanstvu, koje nam ništa ne govori, koje želi biti nezahtjevno i ugodno. Kršćanstvo je veliko zato što je ljubav velika. Ono gori, ali to nije oganj koji razara, nego oganj koji stvara svjetlost, donosi nam čistoću, slobodu i veličinu. Biti kršćaninom znači imati hrabrosti povjeriti se tom ognju.“ (Benedikt XVI.)
„…vidite da o Pedesetnici ima doći Duh Sveti. A doći će ovako: pokazat će se u vatrenim jezicima. Jer on nadahnjuje ljubav, po kojoj treba da gorimo za Boga i da prezremo svijet; da naše sijeno izgori, a srce da se kao zlato očisti. Pridolazi, dakle. Duh Sveti kao oganj poslije vode: to vas oblikuje u kruh, koji je tijelo Kristovo. I zato to na neki način označuje jedinstvo.“ (sv. Augustin)
„Deus ignis consumens“(Heb 12, 29). „Naš je Bog – piše sveti Pavao – oganj što proždire“, to jest, oganj ljubavi, koji uništava i preobražava u sebe sve što dotakne. „Slatkoće tog božanskog požara obnavljaju se u našoj nutrini djelovanjem koje nikad ne prestaje, a to je požar ljubavi u vječnom uzajamnom predanju. To je obnavljanje koje se izvršuje u svakom trenutku u svezi ljubavi.“ Neke duše izabrale su to utočište da se u njemu vječno odmaraju. (sv. Elizabeta od Trojstva)
Oratio
Duše Sveti, dušo duše moje samo u tebi mogu uzviknuti Abba,Oče. Ti Duše Božji potičeš molitvu u mome srcu i kazuješ mi što treba moliti. Duše ljubavi probudi u meni ljubav, samo ti možeš probuditi tu ljubav da hodim putevima Božjim. Duše svetosti tu istražuješ dubine duše u kojoj stanuješ i ne podnosiš u njoj ni najmanje nesavršenosti, sažeži ih sve ognjem tvoje ljubavi. O Duše slatki i blagi usmjeri uvijek moju volju prema tvojoj da ja nju mogu jasno spoznati, žarko ljubiti i sprovesti u djelo. Amen. (sv. Bernard)
U tisini sobe i tjeskobi duse, rastem u susretu s Vama. Produbljujem, razmatram, citam, hranim se, rastem i u spoznaji svjesna svojih slabosti. Kako da Vam zahvalim , kako u ovaj kvadratic napisati kako mi je lijepo biti s Vama. Bog Vas bpagoslovio…