New Seminarians and Now Prayer

New Seminarians and Now Prayer

Sažetak

Tekst razmatra narav molitve, njezine oblike i put prema kontemplaciji. Njegov je drugi važan naglasak kristološko i milosno središte kršćanskoga života.

Molitva nije samo izgovaranje riječi ni istraživanje ideja. Ona je pristanak da se čuje Božja riječ i da se, uz milost, izvrši ono što je čovjek čuo; slušanje i poslušnost tvore jedan odgovor.

Izdvojene bilješke

• Pismo postaje molitva kada Riječ protumači osobu — Tekst razmatra narav molitve, njezine oblike i put prema kontemplaciji.
• Molitva je voljno slušanje Riječi koje prelazi u izvršavanje — Molitva nije samo izgovaranje riječi ni istraživanje ideja.
• Liturgija i osobna molitva uzajamno se oživljuju — Osobna molitva nije privatni dodatak liturgiji, a liturgija nije zamjena za osobni odnos.
• Molitva je osobni odgovor živomu Bogu — Molitva nije samo izgovaranje riječi, razmišljanje o vjerskim temama ili postizanje mirnoga stanja.
• Pismo je krajnje mjerilo autentične kršćanske duhovnosti — Duhovno iskustvo ne tumači samo sebe.
• Kršćanska sabranost uključuje konkretnost sadašnjeg čina — Sabranost nije bijeg iz vanjske stvarnosti u privatnu nutrinu.
• Služenje utjelovljuje primljenu ljubav — Molitva koja ne postaje sebedarje ostaje nedovršena.
• Kontemplacija postaje duša zahtjevnog apostolata — Zahtjevno služenje lako postane samodostatno, ogorčeno ili vođeno potrebom za uspjehom.
• Marijanska formacija počinje Pismom i vodi nasljedovanju — Marijanska dimenzija nije vanjski ukras kršćanskoga ili karmelskoga života.
• Milost ne ukida napor nego mijenja njegov izvor — Milost ne ukida borbu, odluku ni odgovornost, nego čovjeka oslobađa samodostatnosti.