Rad može biti vršen pred Bogom i iz ljubavi, ali time ne postaje automatski molitva u užem smislu. Osobna molitva i djelovanje imaju vlastitu vrijednost; njihovo jedinstvo nastaje kada molitva čisti izvor djelovanja, a djelovanje utjelovljuje primljenu ljubav.
Zajednica nastaje iz zajedničkoga odgovora Bogu, a ne samo iz stanovanja ili rasporeda. Osobna molitva hrani sposobnost povjerenja i služenja; stvarni odnosi zauzvrat razotkrivaju samoobmanu i ispituju je li molitva postala sebedarje.