Ovaj dokument nije puni tekst Richardova Incendium Amoris (The Fire of Love), nego Margaret Deaneslyin povijesni i književni uvod u Rollea i njegovo djelo. Naslovna stranica modernoga PDF-a navodi Manchester University Press i 1915. godinu te napomenu da je tekst 2014. „lagano uređen”. Ime autorice na toj je stranici omaškom napisano „Margeret”. Budući da su izvorna paginacija, bilješke i puni bibliografski okvir uklonjeni, datoteku treba rabiti kao koristan sekundarni prikaz, a ne kao kritičko izdanje Rolleova teksta.
Deanesly rekonstruira Rolleov život iz rukopisnih bilježaka, autobiografskih mjesta u Incendium Amoris i oficija koji su redovnice iz Hampolea sastavile u očekivanju moguće kanonizacije. Rolle se rodio oko 1300. u Thornton Daleu, školovao u Oxfordu te oko devetnaeste godine napustio akademski život kako bi postao pustinjak. Posljednje je godine proveo uz cistercitski priorat Hampole, gdje je vjerojatno napisao Incendium, a umro je 1349. godine. Nije bio kanoniziran.
Njegovo je zvanje bilo društveno neobično. Srednjovjekovni rekluz ili crkveno priznati pustinjak očekivano je ostajao vezan uz jedno mjesto i imao osigurano uzdržavanje. Rolle je, naprotiv, mijenjao ćelije kada bi tražio veću samoću ili kada se njegov način života nije slagao s domaćinima. Zato su ga protivnici mogli smatrati skitnicom, dok se on branio razlikujući vlastitu pokretnost od neuredna lutanja.
Deanesly Incendium opisuje kao razvedenu autobiografsku i poučnu cjelinu od četrdeset i dva poglavlja. Djelo nema Bonaventurinu strogu arhitekturu: početna poglavlja pripravljaju samotnički život, dva središnja donose Rolleova iskustva, a ostatak niže razmatranja, molitve i pouke o teškoćama kontemplacije. Ponavljanja i polemike nosi autorov snažan žar.
U predgovoru Rolle knjigu namjenjuje jednostavnima koji Boga žele ljubiti više nego skupiti mnogo znanja. Oganj ljubavi opisuje kao zamjetljivu toplinu koja zahvaća srce i kao mir koji ga prati. Njegova se trostruka gramatika zatim širi u žar, pjesmu i slast: fervor, canor i dulcor. Ti izrazi proizlaze iz autobiografskoga iskustva i ne podudaraju se jednostavno s klasičnim putovima čišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja.
Žar označuje ljubav doživljenu poput topline; pjesma molitvu koju ljubav iznutra pretvara u sklad; slast predokus buduće radosti. Rolle ih smješta u veliku tišinu pustinje, gdje se srce može sabrati. Tišina i samoća ipak pripravljaju i čuvaju dar, ali ga ne proizvode niti dokazuju svetost. Osjetna toplina ostaje iskustveni znak koji treba razlučiti po vjeri, poniznosti i plodovima života.
Rolle samotnički život brani primjerima Ivana Krstitelja, Cuthberta i Maglorija te ga retorički stavlja iznad zajedničkoga života. Deanesly taj naglasak čita kao glavnu apologetsku svrhu knjige. Katoličko čitanje mora ga zadržati u kontekstu osobnoga zvanja: pustinja i zajednica različito provjeravaju istu ljubav, a nijedan vanjski oblik sam po sebi ne jamči savršenstvo.
U askezi je Rolle odmjereniji nego što bi se očekivalo od srednjovjekovnoga pustinjaka. Savjetuje da kontemplativac ne pretjeruje ni u postu ni u udobnosti. Iscrpljeno tijelo gubi snagu za molitvu i pjesmu; dobra volja koja razborito podržava narav vrjednija je od nerazborite strogosti. Njegova formula da se pravi Kristov ljubitelj jednako čuva previše i premalo povezuje askezu s dugotrajnom sposobnošću ljubavi.
Rolle oštro napada teologe koji uče radi časti, prihoda ili ugleda. Stečenoj učenosti suprotstavlja mudrost „ulivenu” odozgor i tvrdi da jednostavna osoba može iskustveno poznavati Božju ljubav dublje od tašta učenjaka. Najplodnija je njegova tvrdnja da se Boga ne upoznaje samo raspravljanjem, nego djelovanjem i ljubavlju.
Polemiku ne treba pretvoriti u sukob ljubavi i teologije. Iskustvo bez objavljene i crkvene mjere lako postaje samopotvrđivanje, dok znanje bez obraćenja ostaje neplodno. Deaneslyin vlastiti rad pokazuje njihovu potrebnu uzajamnost: mistik svjedoči iskustvom, a povjesničarka rukopisima i usporedbom provjerava kako je taj glas nastao i prenesen.
Incendium kritizira pobožnost koja tijelom ispunjava crkvu, a umom ostaje uz dobit i ugled. Post, čistoća, milostinja, ponizni govor i propovijedanje mogu služiti taštini ako nisu oživljeni ljubavlju. Posebno je snažna tvrdnja da milostinja iz nepravedno stečena dobra ne ugađa Bogu: dar ne uklanja obvezu povrata i popravka nanesene štete.
Rolle napada trgovce i službenike koji se bogate nepravednim prisvajanjem te u starosti zadržavaju tuđe dobro kao svoje. Bogatima zamjera i „polovično prijateljstvo” sa svetim siromasima: daju hranu, ali zadržavaju odjeću i ono dragocjeno za sebe i djecu. Time pokazuje da darivanje ostataka nije isto što i odnos u kojemu siromah postaje osoba, prijatelj i sudionik zajedništva.
Najopsežniji tekstualni dio prati kako je završetak Rolleova predgovora ušao u nekoliko kasnih rukopisa Bonaventurina De Triplici Via. Samo tri od 299 rukopisa nose taj umetak, a jedan ga čuva na prijelaznome mjestu, na kraju umjesto na početku. Deanesly zato zaključuje da je riječ o Rolleovu tekstu koji je prepisivač preselio pod poznatije ime. Kao mogući put prijenosa razmatra benediktinski krug oko Yorka i Koncil u Konstanzu, ali tu hipotezu iznosi oprezno.
Usporedba s Bonaventurom pokazuje velike razlike u strukturi i metodi. S Bernardom postoje srodne slike, ali bez dokazivih doslovnih posudbi. Najbližu sličnost Deanesly nalazi s Hugonom od Svetog Viktora, osobito u slici slasti kao arrha, zaloga buduće punine. Trag Pseudo-Dionizija drži uglavnom neizravnim. Njezino mjerilo ostaje važno: sličnost jezika pokazuje zajedničku predaju ili mogući utjecaj, ali sama još ne dokazuje izravno čitanje određenoga autora.
Dokument redom obrađuje Rolleove životne izvore, Hampole i srednjovjekovni status samotnika, sadržaj Incendiuma, društvenu i akademsku polemiku, apologiju pustinjaštva, asketsku umjerenost te moguće odnose s Bonaventurom, Bernardom, Hugonom od Svetog Viktora i Pseudo-Dionizijem. Tekst završava bez zasebnoga zaključka.
Deaneslyina studija ostaje vrijedan prozor u rukopisnu predaju, ali je stara više od stoljeća i počiva na tada dostupnim izdanjima. Njezine zaključke o utjecajima, putu rukopisa preko Konstanza i pojedinim povijesnim pojedinostima treba smatrati obrazloženim hipotezama, ne konačnim stanjem istraživanja. Cjelina razlomljenih bilježaka nalazi se u Richard Rolle — oganj, pjesma i slast ljubavi MOC.
↗ Otvori u vrtu →