Ovo kratko djelo razjašnjava kako najdublje sjedinjenje s Bogom može biti stvarno, a da stvorenje ne postane Bogom. Ruusbroec razlikuje tri jedinstva: sjedinjenje po sredstvima, bez sredstava i „bez razlike”.
Milost, sakramenti, kreposti, ljubav i svjesno usklađivanje s Božjom voljom nisu niži omot koji bi zrela mistika odbacila. Oni su stvarni način preobrazbe osobe. Čak i Kristova ljudska duša ostaje stvorenje, premda je jedinstveno sjedinjena s božanskom Osobom (str. 4).
U dubini duha Bog se daruje neposrednije od svih slika i pojmova. Duh počiva u Bogu kao užareno željezo u vatri: sav je prožet, ali njegova stvorena narav nije uništena. Ovo je jedinstvo po ljubavi i milosti, a ne pretvaranje čovjeka u božansku bit (str. 15–16).
Na vrhuncu se govori o jednoj blaženosti i jednome uživanju „bez razlike”. To ne znači jednu supstanciju. Razlika Stvoritelja i stvorenja ostaje, kao i razum, ljubav, sloboda i sposobnost djelovanja (str. 17).
Ruusbroec upozorava na prirodnu šutnju duha koja može nastati bez milosti i ljubavi. Tko se u njoj zatvori, lako napušta kreposti, molitvu i djelatnu odgovornost te vlastitu nepokretnost zamijeni za Boga. Istinsko sjedinjenje ne osiromašuje život nego ga čini poniznijim, crkvenijim i plodnijim.
Djelo završava podlaganjem nauka sudu svete Crkve. Time Ruusbroec pokazuje da apofatički govor nije izuzeće od doktrinarne provjere.
Zasebni PDF donosi isti prijevod C. A. Wynschenka iz izdanja iz 1916. koje je uredila Evelyn Underhill i koje je u cijelosti sadržano u datoteci The Adornment of the Spiritual Marriage. PDF zato služi kao praktično izdvojeno djelo, ne kao drugi prijevod.
↗ Otvori u vrtu →