Jan van Ruusbroec

Jan van Ruusbroec (1293.–1381.), brabantski svećenik, mistik i prior zajednice regularnih kanonika u Groenendaalu, jedan je od ključnih autora srednjonizozemske duhovne književnosti. Pismom, liturgijom i trojstvenom teologijom oblikovao je nauk u kojem se djelatni, nutarnji i bogozreni život dovršavaju u „zajedničkom životu”: počinku u Bogu koji osobu čini raspoloživom svima.

Njegov smjeli govor o jedinstvu „bez razlike” ne znači gubitak stvorenosti. Ljubav i milost preobražavaju čovjeka poput vatre koja prožima željezo, ali razlika Stvoritelja i stvorenja ostaje.

— Ruusbroec: Literature and Mysticism in the Fourteenth Century, The Adornment of the Spiritual Marriage

Doprinos iz Underhilline monografije

Underhill jasnije izdvaja „dobru volju” kao početak djelatnoga života: spreman odgovor na milost koji se odmah očituje u ljubavi prema bližnjemu. Njezina rekonstrukcija snažno pokazuje kontinuitet djelatnoga, nutarnjega i nadbitnoga života, ali se za biografske pojedinosti mora provjeravati novijom povijesnom studijom. — Ruysbroeck, Dobra volja otvara djelatni put prema sjedinjenju, Ruusbroec: Literature and Mysticism in the Fourteenth Century