Trapistički opat Godefroid Bélorgey prikazuje razvoj nutarnje molitve od diskurzivnoga razmatranja preko afektivne molitve i molitve jednostavnosti do pasivnih čišćenja, molitve smirenja i viših oblika mističnoga sjedinjenja. Predgovor M. Eugenea Boylana naglašava da knjiga, premda rođena u cistercitskom okruženju, nije namijenjena samo redovnicima: njezin nauk o molitvi usred rada posebno je važan i laicima.
Molitva je za Bélorgeyja prisan razgovor koji izvire iz odnosa vjere i ljubavi između Boga i duše. Njezin je dvostruki cilj proslaviti Boga i u njemu naći istinsku sreću. Ona uvijek uključuje Božju milost i ljudsku suradnju, ali se njihov način djelovanja mijenja kako molitva sazrijeva.
Prvi dio opisuje tri stupnja obične ili aktivne molitve: diskurzivno razmatranje, afektivnu molitvu i molitvu jednostavnosti. Stupnjevi molitve opisuju odnos a ne tehniku: razlikuju se prema tome koliko razum razlaže, koliko volja izravno ljubi i koliko je djelovanje duše pojednostavljeno.
U diskurzivnom razmatranju promatranje učvršćuje uvjerenja, ispitivanje ih primjenjuje na život, afekti pokreću srce, a odluka prevodi istinu u čin. Bélorgey razlikuje udaljenu, bližu i neposrednu pripravu. Udaljena je najvažnija: čistoća srca, mrtvljenje, ljubav, poslušnost, sabranost i duhovno čitanje stvaraju život iz kojega molitva može rasti.
Afektivna molitva nastaje kada su istine već ukorijenjene pa ih razum ne mora dugo dokazivati. „Um šuti, a srce počinje govoriti”: ljubav, zahvaljivanje, kajanje, prošnja i prikazanje zauzimaju više vremena. Prijelaz se ne požuruje, ali ni ne odgađa iz vezanosti uz staru metodu.
Molitva jednostavnosti jest stečena kontemplacija: jednostavno prebivanje uz Boga, kratka misao ili ljubavni pogled. Bélorgey je uspoređuje s prijateljima kojima više nije potrebno mnogo riječi. Njezini plodovi nisu samo mir i ljubav, nego jedinstvo života, osjetljivija savjest i sve postojanija Božja prisutnost usred rada.
Bélorgey nabraja šesnaest mogućih zamjena za uobičajeno razmatranje: meditativno čitanje, polaganu usmenu molitvu, psalme, krunicu, križni put, pisanu meditaciju, umjetnost, meditativnu ili kontemplativnu šetnju, pjevanje, duhovni razgovor, ispit savjesti u razgovoru s Bogom, prihvaćanje Božje volje i druge kratke povratke u njegovu prisutnost. Zamjenski oblici molitve čuvaju odnos kada uobičajena metoda ne uspijeva.
Zamjena nije potraga za novinom ni bijeg od čiste molitve. Valjana je samo ako dušu ponovno sjedinjuje s Bogom. Zato Najbolja je molitva ona koja uspijeva sada: ona koja u ovom trenutku stvarno omogućuje vjeru, ljubav i vjernost milosti.
Do molitve jednostavnosti lakše je doći nego u njoj ustrajati. Kada početna slast oslabi, duša može skliznuti u duhovnu maglu i rutinu. Bélorgey zato razlikuje zastrtost od neodređenosti. Zastrtost i neodređenost u molitvi traže različit odgovor.
U zastrtosti je Božja privlačnost slaba, ali stvarna: duša se nakon svake rastresenosti gotovo sama vraća Bogu. Tada treba mirno ustrajati u jednostavnom pogledu i ne prekidati dublje djelovanje mnoštvom metoda. U neodređenosti privlačnost izostaje, rastresenost može trajati bez unutarnjega poziva, a jednostavnost postaje prazna navika. Tada se treba ponizno vratiti afektivnoj molitvi, čitanju, krunici ili drugom aktivnijem obliku. Pogrešna pasivnost može molitvu pretvoriti u neodređenost.
S vremenom molitva može postati toliko jednostavna da je osoba više ne prepoznaje kao molitvu. Ipak, ako srce ostaje okrenuto Bogu, volja spremna vršiti njegovu volju, a život budan za ono što mu se protivi, odnos traje. Neprestana molitva može biti skrivena vlastitoj svijesti. Izdvojeni sati molitve hrane tu tihu, svakodnevnu usmjerenost.
Drugi dio razlikuje stečenu od ulivene kontemplacije. U običnoj molitvi duša djeluje uz milost a u mističnoj prvenstvo preuzima Bog. U molitvi jednostavnosti čovjek još svojim sposobnostima, uz redovitu milost, prebiva u ljubavnom pogledu; u mističnoj molitvi Duh Sveti daje nov, nadljudski način spoznaje i ljubavi koji duša ne može proizvesti.
Bélorgey razlikuje univerzalni poziv na svetost i život pod vodstvom darova Duha od konkretnoga dara ulivene kontemplacije. Poziv na svetost ne znači nužno poziv na ulivenu kontemplaciju. Nitko nije izvan puta svetosti zato što ne prima određeni mistični oblik molitve; cilj je suobličenje Bogu, a on različite osobe vodi različitim putevima.
Prijelaz u pasivnu molitvu može poremetiti dotadašnji način djelovanja. Bélorgey, slijedeći Ivana od Križa, ističe tri skupine znakova: nejasnu ali postojanu svijest o Bogu i bolnu čežnju za sjedinjenjem; nemoć razmatranja; te opću osjetnu suhoću u kojoj stvorenja više ne zadovoljavaju. Tamna noć pojednostavnjuje molitvu u čistu želju.
Ovi znakovi traže razborito vodstvo jer su dvije suprotne pogreške jednako ozbiljne: aktivnom metodom gušiti stvarno Božje pasivno djelovanje ili, bez toga djelovanja, proglasiti običnu tromost mističnom pasivnošću. Duhovno vodstvo u mističnim stanjima treba čuvati mir, vjernost dužnostima, otvorenost i pouzdanje, a ne hraniti samopromatranje.
Molitva smirenja započinje kada Bog iskustveno očituje svoju prisutnost i zahvaća volju, dok razum, pamćenje i mašta još mogu ostati djelomično slobodni. Duša ne proizvodi svjetlo i ljubav, nego ih prima budnom, jednostavnom pozornošću. Kontemplaciju se prima negrabećom pozornošću.
Kada se osjet Božje prisutnosti smanji, rješenje nije napustiti molitvu. Suhoća u molitvi smirenja traži obnovljenu vjernost molitvi, nutarnjem mrtvljenju, sakramentima, šutnji i kratkim povratcima Bogu. Bélorgey zatim sažeto opisuje puno sjedinjenje, zanos i duhovni brak, a nauk svetoga Bernarda prikazuje kao cistercitsko svjedočanstvo o preobrazbi duše ljubavlju.
Molitva nije izvanredna ni intelektualno složena praksa za odabrane. Njezina je bit trajna ljubavna pozornost prema Bogu. Put može prolaziti kroz razmišljanje, govor srca, šutljivi pogled, suhoću ili uliveno djelovanje, ali mjerilo ostaje isto: traži li osoba Boga, raste li u poniznosti i ljubavi te postaje li njezina volja sve suobličenija Božjoj.
Razlomljene niti knjige nalaze se u Praksa nutarnje molitve MOC.
↗ Otvori u vrtu →