Ruusbroec opisuje potpun kršćanski život četirima oznakama: moralnom dobrotom, nutarnjim životom, bogozrenom kontemplacijom i „zajedničkim” ili općim životom. Četvrta oznaka nije dodatak nakon mistike, nego njezina punina.
Najamnik traži plaću, sluga izvršava volju gospodara, prijatelj ulazi u uzajamnost, a „skriveni sin” prima Božji vlastiti život. Ti likovi ne opravdavaju pasivnost. Što je sjedinjenje dublje, to slobodnije osoba djeluje iz ljubavi.
„Sjajni kamen” iz Otk 2,17 označuje Kristov dar i novo ime koje poznaje onaj tko ga prima. Slika sjedinjuje osobno poznavanje, preobrazbu i darovanost: identitet se ne gubi, nego se prima dublje iz odnosa s Kristom.
Kreposti i ljubav imaju uređene načine djelovanja, dok uživanje u Bogu nadilazi svaku stvorenu mjeru. Ipak, „bez načina” nije nered ni gašenje razuma. Željezo može biti posve prožeto vatrom, ali ne prestaje biti željezom; tako ni čovjek ne prestaje biti stvorenjem (str. 11–12).
Najzrelija osoba istodobno počiva u Bogu i izlazi prema potrebama svih. Ne pripada samo sebi ni zatvorenu krugu, nego se „uvijek mora razdavati onima kojima je potrebna” (str. 19). Kontemplacija tako postaje izvorom opće raspoloživosti, a služenje povratnom provjerom kontemplacije.
Zasebni PDF donosi isti prijevod C. A. Wynschenka iz izdanja iz 1916. koje je uredila Evelyn Underhill i koje je u cijelosti sadržano u datoteci The Adornment of the Spiritual Marriage. Ne treba ga navoditi kao neovisni prijevod.
↗ Otvori u vrtu →