Lk 12,49-53

• Naslov: Nisam došao mir dati nego razdjeljenje.
• Vrsta:Svagdan
• Tag: #oholost #pohlepa #škrtost #oganj #vatra #poniznost #čistoća #siromaštvo

• Misao:"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!"
  • Moj osvrt:
    • Gospodin donosi vatru na zemlju. Sv. Ante u jednoj svojoj propovijedi kaže da vatra ima tri značajke: toplinu, svjetlost i lakoću. Vatra je Božja Ljubav koja ima toplinu poniznosti, svjetlinu čistoće i lakoću siromaštva.
    • Ta Božja vatra (Ljubav) silazi na zemlju koja je hladna ponosom, uznositošću, samodostatnošću i ohološću ljudskom. Tamna je zbog požuda koje vode čovjeka u najrazličitije grijehe kojima gubi čistoću i bijelinu svoje duše. Teška je zbog čovjekove škrtosti i pohlepe.
    • Gospodin baca oganj na zemlju da ugrije ohola i hladna srca svojom poniznošću, kao što kaže Psalam 147: "Riječ svoju pošalje i vode [srca] se tope", a Gospodin kaže: "Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca."
    • Svjetlost čistoće suprostavlja se tami požude. "Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku." (Dj 12,7) Možemo zamisliti da je naše srce tamna ćelija u koju dolazi anđeo i rasvjetljva ju svojom čistoćom. Požude i strasti koje vode u grijeh osljepljuju nas i zarobljuju verigama. Anđeo nas tada mora udariti u rebra da se trgnemo i otiđemo na sv. Ispovjed.
    • Težina škrtosti i pohlepe nasuprot lakoće siromaštva: Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš..." (Mt 19,21), da ne budeš kao "deva brza što krstari stazama svojim, magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašće, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neće se umoriti, naći će je u mjesecu njezinu." (Jer 2,23-24)