Frances Bevan engleska je prevoditeljica i urednica koja je 1896. objavila Matelda and the Cloister of Hellfde. Njezin je cilj pobožan, a ne kritičko-povijesni: iz Mechthildina djela bira ono što smatra djelovanjem Duha, izostavlja ono što prosuđuje praznovjernim ili maštovitim, spaja neke odlomke i prilagođuje izraz engleskom čitatelju.
Bevan zato nije prozirna posrednica. Njezina anti-katolička polemika, oslanjanje na Wilhelma Pregera i sklonost da srednjovjekovne begine i „Prijatelje Božje” čita kao preteče reformacije oblikuju cijelu knjigu. Njezin izbor čuva snažne tekstove, ali ne dopušta da se iz njega samoga rekonstruira cjelovita Mechthildina misao.
— Matelda and the Cloister of Hellfde: Extracts from the Book of Matilda of Magdeburg
U knjizi o Tauleru, Nikoli iz Basela i Henriku Susu isti urednički postupak postaje još vidljiviji. Bevan legendarne i rukopisno nesigurne pripovijesti povezuje u povijest skrivenih „pravih kršćana” te katoličku pripadnost svojih likova tumači kao ostatak tame ili kasniju interpolaciju. Predgovor pritom sam priznaje nesigurnost identiteta obraćenoga propovjednika i Prijatelja iz Oberlanda. Knjiga zato svjedoči o protestantskoj recepciji Prijatelja Božjih više nego o njihovoj pouzdano rekonstruiranoj povijesti. — Three Friends of God: Records from the Lives of John Tauler, Nicholas of Basle, Henry Suso
↗ Otvori u vrtu →